Akademik Esad Duraković prije tri godine napisao je tekst o situaciji u Bliskom istoku, tada potaknut preseljenjem Ambasade SAD u Jerusalim. Nakon posljednjih dešavanja u Gazi i Izraelu, tekst je još uvijek aktuelan, iako je napisan 15.05.2018. godine.

Preseljenje Ambasade SAD u Jerusalim može biti iznenađenje samo za nedovoljno upućene. U samoj biti stvari, to je očekivan potez i SAD i Izraela jer je on nužno konzistentan i izuzetno je važan u dugoročnoj strategiji Izraela, na jednoj strani, i onih moćnih snaga u SAD koje bezrezervno podržavaju cionističku politiku Izraela, na drugoj strani. Naime, treba znati – a čini mi se da najšira javnost vrlo malo ili gotovo ništa ne zna o tome – da ne postoje samo jevrejski cionisti nego postoje kršćanski cioni (kršćanski cionizam) bez koga bi onaj jevrejski bio silno oslabljen, gotovo bespomoćan. 

Kršćanski cionizam je omogućio stvaranje Izraela kao države a on i danas neprestano osnažuje tu državu, odnosno cionističku politiku koja je rasistička, apsolutno netrpeljiva prema svim Arapima na Bliskom istoku, a ne samo prema Palestincima. U vezi s tim, navest ću samo jedan kratki citat: „Mi, današnji jevrejski cionisti, imamo zahvaliti kršćanskom cionizmu na pomoći da ostvarimo naš primarni plan: stvaranje židovske države koja ne prihvaća druge narode za svoje građane“ (G. Halsell, „Proročanstvo i politika“, str. 173.

Pod kršćanskim cionistima ne mislim na katolike već prvenstveno na kršćanske ekstremiste koje predstavljaju evangelisti u SAD, a koji danas broje više od 40 miliona. To su teleevangelisti budući da imaju nevjerovatno velik broj vrlo gledanih, utjecajnih TV stanica širom SAD (i Kanade), veoma velik broj radio stanica, te da te medije neštedimice koriste za podršku cionističkoj politici u Izraelu i izvan njega. Izvanredno su organizirani, hiperaktivni – do neslućene agresivnosti prema islamu, posebno prema Arapima. Raspolažu i ogromnim materijalnim sredstvima te primaju velik broj donacija od kojih su mnoge anonimne, itd. 

Čini mi se da najšira javnost vrlo malo ili gotovo ništa ne zna o tome – da ne postoje samo jevrejski cionisti nego postoje kršćanski cioni (kršćanski cionizam) bez koga bi onaj jevrejski bio silno oslabljen, gotovo bespomoćan

Dakle, u SAD su danas teleevangelisti najmoćnija, najbolje organizirana i najagresivnija snaga koja uopće ne razdvaja vjeru i politiku: oni politiku vode prema vjerskim načelima, prema proročanstvima (da: prema proročanstvima!) u svetim tekstovima, čvrsto uvjereni da da su ti tekstovi direktna Božija zapovijest njima kako treba da djeluju da bi se ta religijska proročanstva ostvarila u svijetu u kome mi živimo.

Ovom kratkom opisu impresivne snage teleevangelista i židovskih cionista (koji imaju svoju državu) treba dodati i činjenicu da teleevangelisti, odnosno židovski i kršćanski cionisti u SAD, imaju presudan utjecaj u Kongresu koji uvijek, bezrezervno, stavlja interese cionizma i Izraela iznad interesa i same SAD. To se pokazalo mnoštvo puta, i to je notorna činjenica. 

Zatim, valja imati na umu da ova „koalicija“ teleevangelista i cionista ima dominantan, presudan utjecaj na Republikansku stranku u SAD pa da su mnogi američki predsjednici (tako i aktualni) pod njihovim neposrednim utjecajem, te da ti predsjednici smatraju svojom obvezom da dugoročno realiziraju politiku judeokršćanske (evangelističke) strategije. Kod aktualnog Predsjednika je to očigledno (što potvrđuje i preseljenje Ambasade u Jerusalim, ali ne samo to!), ali je krajnje zanimljivo i indikativno, posebno iz današnje perspektive, vraćati se Reganovim potezima, izjavama, u brojnim susretima i prijemima evangelističkih i općenito cionističkih lidera. 

Cilj cionizma i evangelista – o tome postoji mnoštvo svjedočenja u vidu dokumenata, izjava i sl. – jest u tome da Jerusalim bude glavni grad Izraela. SAD realizira taj cilj. Zatim, njihov cilj – bez ikakvih kompromisa – jest da cijela Palestina bude židovska, bez ijednog Arapina, odnosno muslimana

Čovjeka naprosto užas obuzme kada vidi kakva je stajališta imao prvi čovjek najmoćnije zemlje na svijetu. Da, ovdje treba naglasiti da je riječ o najmoćnijoj (evangelističko-cionističkoj) organizaciji i akciji u najmoćnijoj zemlji svijeta!

Cilj cionizma i evangelista – o tome postoji mnoštvo svjedočenja u vidu dokumenata, izjava i sl. – jest u tome da Jerusalim bude glavni grad Izraela. SAD realizira taj cilj. Zatim, njihov cilj – bez ikakvih kompromisa – jest da cijela Palestina bude židovska, bez ijednog Arapina, odnosno muslimana. 

U skladu s tim, a zahvaljujući moći koju imaju, pogrešno je očekivati da će judeo-evangelistička „koalicija“ pristati na bilo kakav kompromis s Palestincima, ili Arapima uopće, jer cilj cionizma je da se proširi i izvan Palestine – na račun postojećih arapskih zemalja. Zato je potpuno iluzorno očekivati da će se s Palestincima praviti bilo kakav kompromis od strane cionizma. 

Džamiju al-Aksa su pokušali srušiti i postoji nepokolebljiva namjera cionista da sruše taj hram te da na njegovom mjestu postave židovski hram. Sve tu, po njima, mora biti židovsko; ne smije ostati traga arapsko-islamskom životu, kulturi, egzistenciji bio koje vrste. Za ostvarenje toga cilja imaju ogromnu moć, jer je SAD servis te politike na Bliskom istoku zahvaljujući utjecaju teleevengelista, a Arapi, u najboljem slučaju, samo verbaliziraju – ako i to čine! – nekakvu solidarnost s Palestincima, ne znajući da ih čekao slična sudbina. (Prisjetimo se kako je upravo ovih dana princ Selman kazao: NEKA PALESTINCI PRIHVATE TRUMPOV PLAN ILI NEKA UŠUTE!)

Pogrešno je očekivati da će judeo-evangelistička „koalicija“ pristati na bilo kakav kompromis s Palestincima, ili Arapima uopće, jer cilj cionizma je da se proširi i izvan Palestine – na račun postojećih arapskih zemalja

Dakle, riječ je o jednoj dugoročno strategiji koja se dosljedno provodi uprkos sterilnim rezolucijama UN i sl., jer Izrael od osnutka ne poštuje rezolucije UN-a, a na Savjetu bezbjednosti SAD blokira svaku rezoluciju ukoliko nije u skladu s politikom cionizma.

Da bi se kamuflirala ova zastrašujuća akcija i plan judeo-evangelista, satanizira se islam kao najveća prijetnja čovječanstvu. Nije slučajno – baš u toj konstelaciji – da je islamofobija upravo u SAD u dramatičnom porastu. ISIL, koji jest vrlo negativan, zastrašujući, zapravo je „mačji kašalj“ prema onome što predstavlja i što smjera „koalicija“ o kojoj je ovdje riječ.

U tome slijedu, dolazimo do zaista zastrašujuće poante.

Evangelisti i cionisti vode politiku u skladu s vjerskim proročanstvima, strogo prema svetim tekstovima. Oni su čvrsto uvjereni – dakle, to je bit njihove vjere – da Jerusalim mora biti izraelska prijestonica, da al-Aksa treba srušiti i podići židovski hram, da cijela Palestina i širi prostor moraju biti isključivo i ekskluzivno židovski državni prostor. Oni tvrde da o svemu tome imaju izravne direktive od Boga, što znači da od toga neće odustati baš nipokoju cijenu. Tako je vjera – tačnije: neadekvatno, ekstremističko tumačenje vjere – postala politika; hijeropovijesna vjerska proročanstva su postavljena kao apsolutno neopozive, direktne Božije direktive.

Postoji danas u svijetu ogromna sila koja je izvanredno organizirana, moćna (u politici i posvuda), i koja – što je najvažnije – vjeruje da je dužna po Božijoj zapovijesti „očistiti“ Bliski istok i uvesti naš vascijeli svijet u Armagedon, u totalnu kataklizmu

Najzad, kao da strahotama svijeta u kome živimo nema kraja – te moćne religijsko/političke ekstremističke organizacije čvrsto vjeruju i propagiraju da je njihov zadatak da upravo na Bliskom istoku, u našem vremenu, „proizvedu“ Armagedon kao nuklearni smak našeg svijeta, kao okončanje historijskog vremena. Oni snažno vjeruju da su dužni da to učine – upravo kao vjernici koji „ostvaruju“ proročanstva svetih tekstova – jer je, prema njihovom vjerovanju, Armagedon, ili nuklearni smak svijeta, uslov da bi se pojavio Mesija koji je, navodno, najavljen. 

Drugim riječima, izazivanjem nuklearne katastrofe na Bliskom istoku, što bi dovelo da planetarne kataklizme, oni bi, navodno, izvršili Božiju zapovijest. Smatraju se vjernički obaveznim u tom pogledu, (Sugeriram čitaocima da u vezi s tim pročitaju barem sljedeće dvije knjige: Eric S. Margolis, „Američki radž. Oslobođenje ili dominacija“ i spomenuta knjiga Grace Halsell, „Proročanstvo i politika“.)

Dakle, postoji danas u svijetu ogromna sila koja je izvanredno organizirana, moćna (u politici i posvuda), i koja – što je najvažnije – vjeruje da je dužna po Božijoj zapovijesti „očistiti“ Bliski istok i uvesti naš vascijeli svijet u Armagedon, u totalnu kataklizmu. Problem je u tome što oni imaju sredstva i moć da realiziraju tu „Božiju direktivu“.

Slučaj s Jerusalimom je samo još jedan korak ka tome.

Neka nam se „neki drugi Bog“ smiluje.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook