Piše: Nenad MAGLAJLIĆ

Iz zime u ljeto. Izgubilo se, nestalo u Sarajevu proljeće. Ranije ga bilo. Bila i pjesma: „Bosnom behar probeharao“. Došli topli dani, ne trebaju nam džemperi čak ni u noćnim satima. 

Džemper, pulover, vesta, neko ih i tako zove. Nikada znao nisam da li su ti izrazi sinonimi. Sjetim se često da me u djetinjstvu mama gnjavila da držim oprani debeli vuneni konac sa dvije ruke dok bi ona od vunice obmotane oko mojih podlaktica pravila klupko. Bilo mi uvijek dosadno da to činim, bio je to, u tim godinama, prilično tezak posao. 

Vuneni konac nije smio biti jako zategnut, nit ne bi klizila sa podlaktica, a nije smio biti ni olabavljen jer bi formiranje klupka bilo otežano. Nekada bi se konac znao tako zamrsiti da ga niti jedan strpljivi ribar ne bi uspio odmrsiti. Ja bih, obično ljut na proizvođače vune koji je nisu prodavali u formi lopte, nervozno čekao da se posao okonča kako bih što prije u dvoristu nastavio igru. 

Majka bi kasnije u noćnim satima stavila naočale sa debelim staklima, plela džemper, dok bi klupko, kao neko unezvjereno mače obilazilo cćoskove sobe. Svaki čas me majka mjerila, utvrđivala da li prednjica i zadnjica odgovaraju mojoj figuri. Dodijalo mi bilo da stalno ustajem, a simpatično kako su se majci usne pomjerale dok je brojala očice. Valjda se to tako zvalo. 

Džemper nikada nije ispleten po mom guštu, ili je bio preširok, ili je visio na meni mršavom, ili su boje bile staračke.
 

Danas zarađujem solidno, mogu da biram boju, kvalitet i marku džempera. Nemam interesa za kupovinu, mrsko mi hodati po radnjama. Sve češće razmišljam kako ponoviti sliku iz djetinjstva. 

Ne bi mi ni najmanje smetalo da je džemper preširok i da na meni visi. Boje bi sad sigurno odgovarale mojim godinama.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)