Izvor: Jutarnji.hr/Autor: Vlado Vuručić
Mila Đukanovića od djetinjstva zovu Britva, ali možda bi mu, s obzirom na ekvilibrističku političku karijeru, a pogotovo nakon posljednjih parlamentarnih izbora, više pristajao nadimak Mačka, i to s devet života. Naime, taj najdugovječniji europski vladar, na funkciji još od vremena nakon pada Berlinskog zida te svojedobno najmlađi europski premijer (sa samo 29 godina), i ovaj se put provukao kroz ušicu igle. No, to je za njega prirodna situacija, budimo cinični, oduvijek. Milo Đukanović je “politički misterij” vladalačke dugovječnosti u zemlji koja je suštinski i fundamentalno podijeljena prema ideološkom, vrijednosnom i etnopolitičkom obrascu.
Đukanović vlada Crnom Gorom već punih 26 godina, od 1990. i “podgoričke siječanjske antibirokratske promiloševićevske revolucije”. Nakon što je odslužio Miloševiću i okajao crnogorske grijehe sudjelovanja u ratnim pohodima po jugorepublikama, Đukanović je 1995. godine otresao vlastite otiske s ratnih topova koji su haračili Hrvatskom i Bosnom te je u posljednjem trenutku - dok je Crna Gora bezobzirno glavinjala kao sukrivac sramnoga srpskog ratnog poraza i našla se na rubu povijesnog i nacionalnog sloma i beznađa - okrenuo ploču i postao obnovitelj u magli političkih intriga zagubljene državnosti.
Na referendumu o neovisnosti 2006. ostvario je podli bruxelleski ukaz - osvoji 55 posto na referendumu i dobivaš neovisnost. Uspio je, ali mu je i danas, deset godina nakon toga, odnos snaga posve jednak! A to pokazuju svi kasniji izbori. Hodanje po žici nad provalijom postao je omiljeni Đukanovićev sport.
Nekoliko postotaka
Optužuju ga da je autoritaran, no i tu postoji klasična balkanska začkoljica ili tzv. crnogorski apsurd - Milo Đukanović je sve to vrijeme uspijevao opstati na podršci koja jedva zahvaća i prelazi 50-postotnu potporu stanovništva. Fenomen koji, bez obzira na simpatije ili antipatije prema njemu, zaslužuje određeni respekt.
Đukanović je 1995. godine otresao vlastite otiske s ratnih topova koji su haračili Hrvatskom i Bosnom te je u posljednjem trenutku - dok je Crna Gora bezobzirno glavinjala kao sukrivac sramnoga srpskog ratnog poraza i našla se na rubu povijesnog i nacionalnog sloma i beznađa - okrenuo ploču i postao obnovitelj u magli političkih intriga zagubljene državnosti
Tolike godine održao se na ključnoj prvoj poziciji pa je Crna Gora jedina istočnoeuropska država u kojoj je cijelo vrijeme na vlasti opcija, odnosno stranka proizašla iz bivše vladajuće komunističke partije. S razlikom od nekoliko postotaka viška pokazuje da je vrlo vješt i pragmatičan političar.
Kako kaže poznati crnogorski književnik Milorad Popović, Milo Đukanović je iskusan i svim mastima premazan politički kameleon. Za Popovića je nesumnjiva jedna stvar: kad se pogleda Đukanovićev politički put od smjernog Titova omladinca iz podobne režimske obitelji (otac mu je bio sudac Ustavnog suda) do karijerističkog Miloševićeva sljedbenika i predvodnika državotvornog pokreta, on je nesumnjivo najdarovitiji makijavelist na ovom dijelu Balkana, a možda i najdarovitiji političar.
Kako god bilo, pokazivao je u svim tim vremenima i pozicijama tankoćutni osjećaj za političku realnost, veliku fleksibilnost, izuzetnu taktičku spretnost i veliki smisao za rizik. On će nesumnjivo biti najznačajnija crnogorska politička ličnost 20. stoljeća, ističe Popović. Daliborka Uljarević, direktorica podgoričkog Centra za građansko obrazovanje, smatra kako se Đukanoviću ne mogu osporiti politički talent i inteligencija, instinkt da prepozna unutarnje opasnosti te da ih pravodobno amortizira, ali i vanjskopolitičke prioritete koji mu daju vjetar u leđa i koje ekstenzivno koristi. Također je u pravom trenutku identificirao konkurente u vlastitoj stranačkoj infrastrukturi te ih marginalizirao ili procesuirao nakon isteka uporabne vrijednosti.
Kad se pogleda Đukanovićev politički put od smjernog Titova omladinca iz podobne režimske obitelji (otac mu je bio sudac Ustavnog suda) do karijerističkog Miloševićeva sljedbenika i predvodnika državotvornog pokreta, on je nesumnjivo najdarovitiji makijavelist na ovom dijelu Balkana, a možda i najdarovitiji političar
Ovaj se put oslonio (samo) na manjinske stranke - Albance, Bošnjake i Hrvate - koje su, napominje Uljarević, ponovno jezičac na vagi, ali je jasno da će one zbog složenosti situacije imati bolju pregovaračku poziciju za zadovoljenje partikularnih interesa.
Relativno mlad
Đukanović je relativno mlad, tek su mu 53 godine, što znači da bi još dugo mogao biti na poziciji. No, cijelo vrijeme od 1990. godine, a pogotovo od 1996., svaki izbori, kao i referendum o neovisnosti, bili su mu presudni, sudbonosni, ključni, odlučujući. Pregledavajući arhivske tekstove i analize nakon svake izborne ture, svaki se poznavatelj zbivanja, makar usputno, zakačio za tezu da su mu, “bogomi sljedeći izbori (možda) zadnji” ili, malo opreznije, da su “početak njegova kraja”. No, svaki bi se put ugrizli za jezik.
Ni ovaj put na prošlonedjeljnim izborima, koji su se činili gubitnički kao nikada dosad, Milo Đukanović nije otpao. Pobijedio je na knap, za jednog-dva zastupnika. Nadigrao je čak i Vladimira Putina, kao, možda pretenciozno, 1948. godine Tito Staljina.
Naime, prosrpska pozicija se ujedinila te svom dosadašnjem anticrnogorskom resantimanu dodala proruski predznak, podboltan kremaljskom financijskom i medijskom podrškom. Prošao je za dlaku, kao i mnogo puta dotad, ali on je političar koji je već navikao da mu je opis političkog djelovanja - glava na panju.
Pobijedio je na knap, za jednog-dva zastupnika. Nadigrao je čak i Vladimira Putina, kao, možda pretenciozno, 1948. godine Tito Staljina
Kako kaže Popović, on nikada nije imao komotnu poziciju kao mnogi drugi lideri koje su sumnjičili za autoritarnost - unisonu podršku stanovništva i apsolutnu anketnu podršku. - Nikada nije vladao jedinstvenom zemljom gdje bi tek društvene, socijalne ili neke ideološke razlike dolazile do izražaja, kako je to u svim ostalim državama.
Crna Gora i on imaju protiv sebe vlastite građane koji ne osporavaju samo njega kao lidera jedne mrske političke opcije, što je legitimno, nego i samo ideju crnogorske države i samostalnosti, što je već upitno, te europske integracije. To dovodi u pitanje identitet Crnogoraca kao samostojan jer ga žele promatrati kao dio srpskog - objašnjava Popović.
Nastavak teksta pročitajte OVDJE.
(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook