Tekst: Azra, foto: Edvin Kalić

Obje su mlade, lijepe i uspješne u svom poslu. Odlučiti se na preseljenje iz daleke Rusije u BiH nije bilo lako, ali sudbina je učinila svoje i spojila ove dvije šarmantne dame koje su, od trenutka upoznavanja, postale nerazdvojne prijateljice

Kolika je mogućnost da dođete u drugu državu i u sredstvu javnog prevoza čujete osobu koja putem telefona priča na vašem maternjem jeziku koji i nije tako čest u BiH. Na takav način su se upoznale Ljudmila i Ekaterina.

– Srele smo se prije osam godina tako što sam, vozeći se tramvajem, čula ženski glas kako priča na ruskom jeziku. Pokušavala sam naći odakle dopire i kada sam je vidjela, odmah sam sjela pored nje, čekajući da završi razgovor. Nakon toga je slijedilo upoznavanje, a dan poslije smo se već našle na kafi. Od tad smo nerazdvojne – objašnjava Ljudmila, koja sa svojom Katjom, kako je od milja zove, voli pričati na bosanskom jeziku. Iz istog su mjesta i isto su godište pa je time njihova priča još posebnija. Upoznajte ih!

LJUDMILA VALJEVAC: Profesionalizam mi je na prvom mjestu

Ljudmila je rođena u gradu Krasnodar u Južnoj Rusiji 1987. godine. S velikom sjetom na licu spominje svoju porodicu.

– Majka je cijeli život u građevinarstvu, a otac je vozač kamiona. Odrasla sam u velikoj porodici sa tri sestre i dva brata. To je pravo bogatstvo.

Kao svoje osnovno zanimanje Ljudmila je, nakon osnovne škole, odabrala posao frizera. S vremenom je dopunjavala zanat i učila sve o tretmanima noktiju, lica, tijela… Ljubav prema poslu došla je kroz rad.

– Sa 12 godina već sam znala da želim raditi nešto što će mi donijeti novac. Kako potječem iz velike porodice, nisam htjela opterećivati roditelje da mi plaćaju fakultet, tako da sam se opredijelila za posao frizerke. Željela sam što prije završiti školu i početi raditi kako bih sama sebi obezbijedila solidan život i oslobodila roditelje obaveze da me finansijski pomažu.

Nakon što je stekla početno iskustvo Ljudmila se odvojila od roditelja i svoje putovanje kroz život nastavila je u mjestu Sochi na moru u kojem je našla posao.

– Supruga sam upoznala u mjestu Sochi, gdje sam radila. On je također bio poslom vezan dvije godine za taj grad. Pred kraj njegovog ugovora odlučili smo se vjenčati i zajedno krenuti u Bosnu. Nakon šest mjeseci zabavljanja znali smo da želimo brak. Vjenčali smo se u Sarajevu krajem 2008. godine.

– Kada sam stigla u Sarajevo, zapravo sam shvatila šta sam uradila i da mi neće biti lako. Drugi jezik, običaji, ljudi, kultura… U početku nisam izlazila iz kuće dok nisam pomalo počela učiti bosanski. Za pronalazak posla se nisam brinula, jer sam bila sigurna u svoj rad. Nakon što sam se „oslobodila” odmah sam našla mjesto za sebe i poslije tri salona, odlučila sam se za samostalnu karijeru i otvorila salon Beauty house by Ljudmila.

Željna dodatnog znanja i profesionalne nadogradnje, Ljudmila je počela raditi permanentni make up.

– Bila sam zainteresirana za trajnu šminku i edukovala sam se kako bih bila što bolja. Sada sam i sama edukatorica i vodim veliki broj dama koje žele znati sve o permanentnom make upu.

Njena humana strana naročito dolazi do izražaja, pa ova plemenita Ruskinja, svim damama koje su izgubile obrve, zbog bolesti i kemoterapije, besplatno radi permanent obrva.

Nikada nije željela biti popularna. Svoje znanje primjenuje u praksi, a njen smisao za ljepotu privukao je veliki broj Sarajki, ali i dama iz Regije. One redovno posjećuju njen salon, koji je odnedavno na novoj adresi, u ulici Safeta Hadžića u sarajevskom naselju Švrakino Selo. S proširenim uslugama, Ljudmila je zaposlila još profesionalaca za kosu i masaže i time ispunila želje vjernim klijentima.

EKATERINA VERESHCHAGINA: Ljubav iz pozorišnog cafea

Ova 28-godišnja balerina rođena je u ruskom gradu Sochi. Od svoje druge godine pohađala je baletni studio, i prve korake pravila je u sali u kojoj je njena majka balerina vježbala.

– Godine 1997. primljena sam u baletnu školu grada Krasnodar, a dvije godine nakon toga učestvovala sam u baletnim predstavama u Teatru baleta Yury Nikolayevich Grigorovich, najpoznatijeg ruskog koreografa. Brzo sam bila primljena u Rusko pozorište na praktični dio. Po okončanju škole baleta 2005. godine, otišla sam u Rijeku kod svoje mame, a potom u Sarajevo.

Samo godinu nakon odlaska u Hrvatsku, Ekaterina dobija posao u Narodnom pozorištu Sarajevo, a od 2008. godine postaje solist baleta. Najdraže predstave koje je radila su “Pepeljuga”, “Plavo”, “Carmen” i “Coppelia”.

Ekaterinina ljubav prema djeci očita je i kroz njen rad s najmlađima. Kao učiteljica baleta najviše je ispunjava rad s djecom. Ljubav i životnog saputnika upoznala je u pozorišnom cafeu prije 10 godina, a svoju su vezu prije četiri godine krunisali brakom.

– Našeg sina Igora (3) nastojimo učiti oba jezika. Sa mnom priča na ruskom, a s tatom na bosanskom jeziku. Kad smo kod kuće, obično gledamo ruske TV kanale, kako bismo sinu donijeli dašak mog rodnog grada. Suprug još ne priča ruski, ali sve razumije. Sigurna sam da će i progovoriti čim posjetimo Rusiju.

Nostalgija prema rodnom mjestu svakog dana je sve veća, a lijepa balerina ne negira kako će se jednog dana, ako se ukaže potreba, vratiti u Rusiju.

(azramag.ba/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/em)