Izvor: Oslobođenje

Nešto manje od tri decenije kasnije - 2010. godine - Carter je objavio skraćenu verziju svog dnevnika. Ova skraćena verzija sadrži 537 stranica. 

Korisni savjeti

Dnevnik je zanimljiv za bolje razumijevanje Carterove administracije, njegovog odnosa sa članovima kabineta, Kongresom i ključnim vanjskopolitičkim inicijativama. Među zanimljivijim dijelovima dnevnika je i opis mirovnih pregovora između egipatskih i izraelskih delegacija vođenih u septembru 1978. Rezultat ovih pregovora u obliku egipatsko-izraelskog mira smatra se ključnim dostignućem Cartera. 

Pored opisa ključnih pravaca unutrašnje i vanjske politike SAD-a, Carterov dnevnik sadrži i njegove utiske o stranim liderima. Za čitaoce u BiH vjerovatno je zanimljiv utisak koji je na Cartera ostavio Tito tokom posjete Washingtonu početkom marta 1978. godine. Carter je 7. marta te godine u svom dnevniku napisao slijedeće:

"Predsjednik Tito je stigao i toplo sam ga dočekao. Bio mi je od pomoći i blizak prijatelj putem naše korespondencije. On je nevjerovatan čovjek – osamdeset šest godina, izgleda kao da ima oko šezdeset, snažan, vrlo siguran u sebe, dobro čuje, ima snažan glas i korisni su njegovi savjeti o Sovjetima, Etiopiji, Somaliji, Koreji, Egiptu i zemljama istočne Evrope. Pojavio se najveći broj novinara od kako sam predsjednik da svjedoče njegovom dolasku. Tito mi je pričao o svom zoološkom vrtu na ostrvu, kako pravi vino, o njegovim danima kao partizanu, kao i da je vidio kako je George McGovernov avion B-24 pao u dvorište blizu njegovog sjedišta na ostrvu Vis." (str. 175) Carter je napisao bilješku da su Tito i partizani pomogli McGovernu - kasnijem senatoru i demokratskom predsjedničkom kandidatu 1972. - da se vrati vojnoj službi u Drugom svjetskom ratu.  

Ova posjeta Tita SAD-u trajala je u periodu 6 - 9. marta 1978. godine. Prema zvaničnoj web stranici State Departmenta, posjeta je okarakterisana kao državna posjeta (state visit). To je prema protokolu najviše rangirana posjeta kojom se čast ukazuje šefu druge države, a na poziv predsjednika SAD-a.

Džemin odlazak

Privilegije te vrste posjete uključuju odsjedanje u predsjednikovoj kući za goste Blair Houseu, sastanak sa predsjednikom SAD-a, državnu večeru u Bijeloj kući i precizne ceremonije dočeka i ispraćaja stranog gosta. Titova posjeta 1978. imala je ovaj status, kao i njegova posjeta SAD-u u oktobru 1971. tokom mandata Richarda Nixona. Pored ove dvije državne posjete, Tito je u septembru 1960. također bio u posjeti SAD-u te je imao i neformalnu posjetu SAD-u u oktobru 1963. 

Formalni status posjete stranog lidera ukazuje na relevantnost i značaj datog lidera i države koju predvodi. S druge strane, posjeta Džemala Bijedića SAD-u u martu 1975. imala je status zvanične posjete (official visit). Za razliku od državne posjete kojom se čast ukazuje šefu države, zvanična posjeta ima niži status kojim se čast ukazuje šefu vlade. U suštini, dvije Titove posjete SAD-u 1970-ih, kao i Bijedićeva posjeta 1975. imale su značajan formalni status, dok Carterov dnevnik ukazuje da je Tito ostavio pozitivan utisak na američkog predsjednika. 

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)