Piše: Slaven KOVAČEVIĆ

Nekadašnji savjetnik za nacionalnu sigurnost u administraciji predsjednika SAD-a Jimmyja Cartera, geopolitolog i strateg, Zbigniew Brzezinski uputio je otvoreni poziv sadašnjem predsjedniku Baracku Obami da se obrati naciji o krizi u Ukrajini, koja po njegovom mišljenju svakim danom postaje sve gora. On također kaže kako je kriza u Ukrajini najveći izazov po međunarodni poredak nakon okončanja Hladnog rata.

Nakon što su proruski separatisti oborili nekoliko helikoptera u oblasti Slavianska, posebno nakon njihovih organiziranih akcija u Odesi i Donjecku, jako je važno po mišljenju Brzezinskog da američki predsjednik razjasni naciji šta se zapravo dešava u Ukrajini i šta je stvarni ulog. Takvu krizu potrebno je što prije riješiti ako je moguće u dogovoru sa Rusima; a ako to nije moguće, Brzezinski predlaže slanje pomoći Ukrajini.

No, ova misao Brzezinskog ima svoj početak u njegovoj davno izrečenoj ideji o proširenju NATO-a na istok, dokle god je to moguće. Očito je da je tolerancija Rusije prema tom širenju NATO-a prema njenim granicama došla do svoga vrhunca, u kojem oni (Rusi) više nemaju namjeru tako nešto dopuštati, posebice ako se to kosi sa njihovim interesima. Način na koji žele poslati poruku zapadnom svijetu, odnosno SAD-u, svojstven je za ruski narod, snažno, pomalo agresivno i veoma jasno.

S druge strane, zapadnjaci nastoje pod krinkom euroatlantskih integracija i širenja Europske unije proširiti ekonomski potencijal, a sa njima i politički utjecaj na sve zemlje na koje se takvo proširenje odnosi. Podsjetimo se kako je okidač za nemire u Kijevu bilo odustajanje svrgnutog predsjednika Ukrajine Viktora Janukoviča od daljnjih razgovora sa Europskom unijom.

Zašto je do toga došlo, jako je jednostavno pojasniti. Euroatlantske integracije u redoslijedu koraka podrazumijevaju prvo ulazak u NATO, paralelne pregovore sa Europom te najzad ulazak u okrilje Europske unije. Preciznije, euroatlantske integracije znače prvo ulazak u NATO zatim u Europsku uniju. Ovaj prvi korak, ulazak Ukrajine u NATO, potpuno je neprihvatljiv za Rusiju, dok se u o ulasku u Europsku uniju moglo i još uvijek može razgovarati. Tu se nalazi uzrok pokretanja akcija i jednih i drugih u Ukrajini.

Traženje Brzezinskog od predsjednika Obame da jasno kaže šta je ulog, odnosno šta je američki vanjsko-politički interes, može biti prelomna tačka daljih događanja u Ukrajini. Ako bi SAD barem privremeno odustala od usisivanja Ukrajine u NATO, možda bi postajo temelj za neke pregovore, jer bi pod određenim uvjetima ulazak Ukrajine u Europsku uniju bio zadovoljavajući iskorak za sve strane.

Međutim, sadašnje stanje u kojem se Rusima vidno osladila mogućnost dodatne disolucije Ukrajine te eventualno pripajanje još nekih njenih dijelova, pa čak i proglašenje nekih ukrajinskih dijelova samostalnim državama, samo dodatno usložnjava situaciju. Američka ili zapadna reakcija bila je uvođenje sankcija prema Rusiji, tačnije prema pedesetak istaknutih ruskih ličnosti, kao i obratna akcija Rusije prema određenim osobama zapadne hemisfere. Takve sankcije imaju svoj temelj u nastojanju da Amerikanci i Europa fokus usmjere prema određenim osobama koje predstavljaju dio oligarhskog sistema u Rusiji, koji bi različitim zabranama iz oblasti ekonomije ili raspolaganja imovinom, bili uskraćeni za enormne prihode koje uživaju kao posljedicu svoga poslovanja, ponajčešće plasmanom energenata – nafte i zemnog gasa.

Sankcije zapadnog svijeta jako su precizne i usmjerene na pažljivo odabrane ciljne tačke (osobe). Da li će pri tome izgubiti i europske firme i poduzetnici, uključujući i neke američke, naravno da hoće, ali kako reče britanski ministar vanjskih poslova William Hague: "To je cijena koju vrijedi platiti".

Te osobe, odnosno ti oligarsi u prvom koraku izgubili bi mogućnost poslovanja u zapadnom svijetu, te kao takvi prvi bi zabilježili značajne gubitke (za sada se oni procjenjuju na desetine milijardi dolara) i kao rezultat toga imali bismo njihov eventualni pritisak na ruske vlasti da malo zaokrenu svoj kurs prema Ukrajini.

Sankcije zapadnog svijeta jako su precizne i usmjerene na pažljivo odabrane ciljne tačke (osobe). Da li će pri tome izgubiti i europske firme i poduzetnici, uključujući i neke američke, naravno da hoće, ali kako reče britanski ministar vanjskih poslova William Hague: "To je cijena koju vrijedi platiti".

Najzad, svaki naredni pokušaj rješavanja krize u Ukrajini podrazumijeva dovođenje situacije u stanje prihvatljivosti za pregovore, odnosno sve sadašnje akcije treba prihvaćati kao nastojanje svih strana da obezbijede što bolju pregovaračku poziciju. Nažalost, to dovođenje krize u kvalitetnu pregovaračku poziciju mnoge će Ukrajince koštati života, što svakako nikome nije u interesu. Brzina kojom će se stvari rješavati vezana je za period ljeta kada vremenske prilike pogoduju ovom vidu vojnih i civilnih akcija, kako bi se one okončale prije dolaska zimskog perioda kada će to sve eventualno stati.

Vratimo se početku teksta i pozivu Zbigniewa Brzezinskog američkom predsjedniku Obami da se obrati naciji i kaže šta je tačno ulog i interes u Ukrajini. Od te tačke, mogli bismo izoštriti sliku prema svim narednim dešavanjima koja zasigurno slijede u toj zemlji, pod uvjetom da Amerika i Europa znaju šta stvarno žele i dokle su spremne ići u rješavanju krize u Ukrajini

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)