Dubravko Lovrenović, dopisni član Akademije nauka Bosne i Hercegovine, izjavio je da je on za sebe riješio "hrvatsko pitanje" izjašnjavajući se kao Bosanac, što se desilo i prilikom zadnjeg popisa stanovništva.

- Zamislimo da je 300.000 ljudi u ovoj zemlji sutra spremno reći da nisu ni Bošnjaci ni Srbi ni Hrvati. U tom slučaju, ode Dejton kao da ga ni Bog nije dao - rekao je između ostalog Lovrenović .

Pritom je kod termina „Dejton“ mislio na dejtonsko rješenje Bosne i Hercegovine, instalirano nakon posljednjeg teškog rata u zemlji, čiji je ishod "mutant država", za koje se, kako naglašava, kaže i da je značilo „navlačenje luđačke košulje“ Bosni i Hercegovini 1995. godine.

Ove teze je iznio kao uvodničar na današnjoj sjednici Savjeta za razvoj, tijela Socijaldemokratske partije (SDP) BiH, na kojoj je dominirala tema rješavanja nacionalnog pitanja u BiH, a dijelom i referirajući se na izlaganje drugog uvodničara, Šaćira Filandre, dekana Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, koji je između ostalog kazao da se rješavanje hrvatskog pitanja ne može zaobići.

Filandra je kao jedan od uvodničara o temi čiji je naziv bio „Nacionalna pitanja u BiH: nacionalne stranke i socijaldemokracija“, kazao i da su tri principa na kojima treba rješavati nacionalno pitanje:
pravda, ravnopravnost ljudi i naroda te opće dobro.

Postojeća ustavna rješenja su tome suprotna, smatra on, nisu povijesna i ne mogu biti dugoročna.

Filandra zastupa tezu da se nacionalno pitanje svugdje, pa i ovdje, kontekstualno rješava u svakoj povijesnoj situaciji i da nema uvijek važećih rješenja, odnosno da duh vremena određuje sva, pa i rješenja SDP-a.

Za SDP, čiji on član nije, kaže, čak ni simpatizer, nego je ljevičar, ističe da ima tradiciju rješavanja nacionalnog pitanja.

Kao i dosta drugih učesnika današnje sesije, Filandra u tom kontekstu naglašava da je vrijeme od 1945. do 1991. godine značilo na ovom tlu pola stoljeća progresa i modernizacije.

Poslije pada komunizma desio se fenomen "kulturalizacije politike", zajednički društvima u tranziciji, koji etnički identitet stavlja na prvo mjesto, dodaje ovaj uvodničar.

Po njegovom mišljenju, u odvajanju domene politike od domene kulture, političku domenu treba vezati za rad na dobrobit pojedinca i za opće dobro.

Drugi uvodničar na ovoj sesiji Dubravko Lovrenović je tokom njegovog uvodnog izlaganja kazao i da su etnonacionalne stranke u BiH, a po njegovom mišljenju nacionalističke, obećavale između ostalog uoči prvih demokratskih izbora rješavanje nacionalnog (ili nacionalnih) pitanja u zemlji.

- Rezultat' je da su ta pitanja banalizirana više nego ikad i dovedena u šah-mat poziciju.

Etnonacionalne stranke, rukovođene simbiozom vjere i vlastitog teritorija, po definiciji, ne mogu rješavati nijedno nacionalno pitanje u BiH, što je naša doživljena istina.

Jedino socijaldemokratija, po definiciji, to može rješavati - kazao je Lovrenović.

- Da li se iz naše "zlatne prošlosti" može naći bar dio rješenja za nacionalno pitanje - zapitao je Mujo Hodžić, također učesnik ove sesije, a Mihajlo Đonović izjavio da svi subjekti koji se danas bave Bosnom i Hercegovinom "uramljuju" to pitanje kao prvorazredno ne vodeći dovoljno računa o njegovoj ranjivosti.

Hadžem Hajdarević je zastupao tezu da efikasnim zakonima treba zabraniti vrijeđanje među ljudima na nacionalnoj osnovi, u čemu ga je podržalo još diskutanata.

(Fena/md)