Demokraciju kao suvremeni politički sustav čiji su najsnažniji eksponent Sjedinjene Američke Države oduvijek prate kritike s raznih strana, a jedna od njih je da je riječ o demokraciji tek na papiru, a da stvarne odluke ključne za budućnost čitavog društva zapravo donosi manja skupina najbogatijih ljudi kroz svoje marionete u parlamentu.

Negdje tim tragom ide teorija dvojice američkih politologa Martina Gilensa i Benjamina Pagea, koja će u cjelini uskoro biti objavljena u časopisu Perspectives on Politics, a bloger Washington Posta Larry Bartels, i sam politolog, donosi nekoliko njezinih osnovnih postavki.

Politološki je dvojac analizirao 1.779 političkih odluka tijekom 20-godišnjeg razdoblja u SAD-u. Zaključili su sljedeće: Ekonomske elite i organizirane grupe koje predstavljaju interese poslovne zajednice imaju značajan utjecaj na američku vlastu u procesu donošenja odluka, dok interesne grupe čija je baza u narodnoj masi te prosječni građani na proces utječu malo ili nimalo.

Cinici bi rekli da su Gilens i Page otkrili toplu vodu, no činjenica je da se analizom kakvu su oni proveli dosad malo tko bavio na tako ekstenzivan način pa su i slični zaključci iz prošlosti imali manju težinu te su često završavali na marginama politološkog mainstreama.

Konkretno, njihovo je istraživanje pokazalo da u Americi kolektivne preferencije običnih građana imaju zanemariv utjecaj na ishode u procesu političkog odlučivanja, dok kolektivne preferencije takozvanih ekonomskih elita imaju 15 puta snažniji utjecaj od običnih građana. Interesne skupine s bazom u narodu nisu nevažne, ali utjecaj im je upola manji od onoga spomenutih ekonomskih elita, a pritom valja reći da su stavovi takvih interesnih grupa često u opreci jedni s drugima, dok su ekonomske elite vrlo često na istoj valnoj duljini.

Postov bloger Larry Bartels stoga svojim drugim kolegama politolozima predlaže da se čim prije dodatno posvete istraživanju teorije o vladavini ekonomskih elita kako bi pridonijeli raspravi o tome tko zapravo vlada Amerikom.

'Page, ja i Jason Seawright smo već krenuli s pilot projektom anketiranja milijunaša s područja Chicaga. Također, prošlog su tjedna na susretu Udruge politologa američkog Midwesta Page i Seawright kazali da materiju istražuju i drugim pristupom. Pokušavaju putem javno dostupnih izjava na internetu doznati kakva politička gledišta u globalu imaju bogataši koji se nalaze na Forbesovom popisu 400 američkih milijardera', navodi Bartels, koji zaključak Pagea i Gilensa smatra zapanjujućim.

Naveo je i primjer koji su u jednoj studiji iznijeli Joshua Kalla i David Brockman. Njih su dvojica angažirali jednu političku organizaciju da pokuša stupiti u kontakt s američkim kongresnicima. Nazvali su urede 191 zastupnika zahtijevajući konzultativne sastanke o nekim zakonskim prijedlozima koji bi uskoro mogli doći na dnevni red Kongresa.

Nasumično su se identificirali kao obični birači ili kao donatori kampanja pojedinih kongresnika. Od onih koji su se identificirali kao donatori, 19 posto ih je uspjelo dogovoriti sastanak ili sa samim kongresnikom ili s nekim od njegovih visokorangiranih savjetnika, dok je takav pristup dobilo tek 5 posto osoba koje su se identificirale kao obični birači.

Iako ovaj rezultat sam po sebi ne znači da su oni koji su prišli bliže kongresnicima u konačnici snažnije utjecali na njegov stav o pojedinom zakonskom prijedlogu, ipak je indikativan da bi teorija o političkoj dominaciji ekonomskih elita mogla imati itekakvog temelja.

(jutarnji.hr/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)