Izvor: Advance.hr/Autor: D. Marjanović
Zadnja tri dana svjedoci smo važnim i brzim događajima u susjednoj BiH. Nakon spontane pobune obespravljenih radnika u Tuzli, i pokušaja gušenja te pobune silom, kao požar proširili su se prosvjedi potpore diljem BiH. Dva iduća dana u Tuzli došlo je do dodatne eskalacije, prosvjednici su krenuli na zgradu Vlade i druge državne zgrade. Lokalna policija je u jednom trenutku uvidjela kako nema smisla suprotstavljati se, položili su svoje štitove i kacige te zgrade doslovno "prepustili" prosvjednicima koji su ih pak demolirali i zapalili.
Jučer smo slične scene vidjeli i u Sarajevu, Zenici i Mostaru. Kada je pala noć na ulice Tuzle i Sarajeva izašli su pripadnici specijalne policije te je prosvjed tada prestao, no danas se očekuje ponovni izlazak naroda na ulice, vjerojatno još i u većem broju.
Stvari se odvijaju veoma brzo i ostavljaju nam malo vremena za konkretnu analizu. S druge strane, u zadnjih 48 sati dogodilo se toliko toga da bismo mogli danima raspravljati o tim događajima.
Brojna su pitanja na koja se moramo osvrnuti, no jedno se ipak najsnažnije ističe - svjedočimo li revoluciji u BiH? Pravi odgovor još uvijek nemamo, biti će potrebno vidjeti što će se dešavati danas, no, sve do sada ukazuje na autentično revolucionarno djelovanje, gotovo "udžbenički" primjer. Imamo obespravljenu radničku klasu na koju je vršen pritisak godinama i sada je taj pritisak eksplodirao.
Neki će reći, pa ne sudjeluju radnici u napadima na Vladine zgrade, već mahom relativno mladi ljudi. I? Zar nisu i oni radnička klasa? Da li za njih postoji bilo kakva bolja budućnost nego okrutna stvarnost s kojom se bore njihovi očevi i majke? Oni su možda još i u najgorem položaju - mogu vidjeti svoje nadolazeće dane i godine te su svjesni kako im ne nose ništa dobro, nikakvu nadu ili mogućnost okretanja na bolje. |
Neki će reći, pa ne sudjeluju radnici u napadima na Vladine zgrade, već mahom relativno mladi ljudi. I? Zar nisu i oni radnička klasa? Da li za njih postoji bilo kakva bolja budućnost nego okrutna stvarnost s kojom se bore njihovi očevi i majke? Oni su možda još i u najgorem položaju - mogu vidjeti svoje nadolazeće dane i godine te su svjesni kako im ne nose ništa dobro, nikakvu nadu ili mogućnost okretanja na bolje.
U suštini ovo je autentična pobuna koja nastupa kao direktan proizvod okolnosti i aktualne situacije. Ovim događanjima ne upravlja ideologija, stranka, pokret ili pojedinci - ovo je čista reakcija na podražaj i zato ona jest revolucionarna. Ima svoju rušilačku komponentu, u to nema sumnje, ali i ona je dio reakcije.
Za jedne je to revolucija, za druge "vandalizam". Nije teško ustanoviti tko će ovu pobunu okarakterizirati kao nešto pozitivno, a tko kao negativno. Prateći pomno jučerašnje izvještavanje nekih od vodećih medija u BiH, kao i izjave političara, mogao se - kao nikada do sada - osjetiti autentičan strah cijelog jednog establišmenta.
Vodeći mediji su, očekivano, pokazali još jednom koliki su sustavni dio tog establišmenta. Prosvjednike se nazivalo "vandalima", "huliganima" i raznim drugim pogrdnim nazivima. Optužuje ih se kako "uništavaju svoju imovinu" - to je posve pogrešno, oni koji su jučer rušili gradovima BiH nisu rušili "svoju imovinu", već sinonim za eksploatacijsku strukturu koja ruši njihove živote svakoga dana.
Nitko ne zagovara nasilje, no da li bi premijer Tuzlanskog Kantona onako ekspresno podnio ostavku da su na ulicama bili "mirni prosvjedi"? Da li bi ta panika koja danas vlada u redovima vladajuće klase i njihovih poltrona bila zaista takva da se jučer nije desilo što se desilo? To su legitimna pitanja koja je nemoguće izbjeći. |
Nitko ne zagovara nasilje, no da li bi premijer Tuzlanskog Kantona onako ekspresno podnio ostavku da su na ulicama bili "mirni prosvjedi"? Da li bi ta panika koja danas vlada u redovima vladajuće klase i njihovih poltrona bila zaista takva da se jučer nije desilo što se desilo? To su legitimna pitanja koja je nemoguće izbjeći.
I dok još vodimo debate o tome da li je u BiH krenula revolucija ili nije, mnogi već nastoje aktualnosti eksploatirati za svoje vlastite oportunističke ciljeve, kako u samoj BiH, tako i u susjedstvu. U BiH se počinje spekulirati o tome "kojoj će stranci ovo pogodovati", dok se u Hrvatskoj na priproste načine vodi kampanja u stilu "Evo Bosna, kada ćemo mi?". Pa nije Bosna ustala zato jer je netko rekao "Evo Ukrajina, kada ćemo mi?" - BiH ustaje točno onda kada je trebala, kada je donja klasa spontano i bez previše riječi ujedinjena i spremna na ulicama se boriti za svoj život, svoja prava, a ako treba i za cijeli jedan novi sistem.
(DEPO PORRAL/BLIN MAGAZIN/aa)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook